Početna Blog Razbijanje mita: Buđenje usred noći je sasvim normalna stvar

Razbijanje mita: Buđenje usred noći je sasvim normalna stvar

Datum objave: 12.10.2016

Jeste li znali da je 8 sati neprekidnog spavanja moderan izum?

Zamislite da živite negdje u renesansnom dobu. Upravo je prošlo 8 sati navečer i na sebe ste stavili pidžamu i noćnu kapicu.

Ugasili ste svijeću, a miris voska i fitilja nježno se prožima zrakom u spavaćoj sobi.

Zaspali ste.

Sati prolaze.

Probudite se u pola 3 ujutro, zgrabite kaput i idete u posjetu susjedima jer su i oni budni.

Nije da su u krevetu već sjede za stolom i jedu.

Popričate s njima kojih 2-3 sata, vratite se u svoju spavaću sobu i spavate sve do jutra.

Dvofazno spavanje je nešto sasvim normalno

Buđenje usred noći bila je sasvim normalna stvar

Vjerovali ili ne, prije izuma električne energije bilo je normalno buditi se usred noći, popričati s ljudima, vratiti se u krevet i spavati sve do zore.

To znamo zahvaljujući povjesničaru Rogeru Ekirchu i njegovom znanstvenom radu iz 2001. godine.

Njegov znanstveni rad se temeljio na 16-godišnjem proučavanju povijesne literature, sudskih dokumenata i osobnih pisama iz doba renesanse i srednjeg vijeka. Zapravo, proučavalo je sve pisane dokumente koji su mu došli na dohvat ruke.

Iz dokumenata je otkrio da je spavanje trajalo svega 12 sati. Započelo je sa snom od 3-4 sata, zatim smo bili budni 2-3 sata i opet smo se vratili u krevet sve do zore.

Što povijesna literatura kaže?

I u povijesnoj literaturi se spominje prvi i drugi san

Jedan engleski doktor iz 16. stoljeća je napisao da je idealno vrijeme za učenje i razmišljanje između prvog i drugog sna, a drugi doktor je čak preporučio jednom bračnom paru da je za začeće najbolje vrijeme između prvog i drugog sna kada su najviše odmorni.

Charles Dickens u jednom od svojih romana iz 1840. godine spominje prvi i drugi san:

“Znao je da će užas koji je započeo njegovim prvim snom biti prisutan i nakon što se probudi.”

Miguel de Cervantes je u romanu Don Quijote (1615.godine) također spomenuo prvi i drugi san:

“Don Quijote je slijedio svoju prirodu i bio je zadovoljan svojim prvim snom. Nije mogao tražiti ništa više. Što se tiče Sancha on nikada nije trebao drugi san. On je spavao sve do jutra.”

Engleska balada:

“I nakon prvog buđenja

Napravit ću ti topli napitak.

A kad se probudiš iz drugog sna

Tvojoj tuzi doći će kraj.”

Što smo radili usred noći?

Usred noći smo često jeli u krevetu. I to bez ikakve grižnje savjesti

Da, dobro pitanje. Što smo ipak mogli raditi usred noći bez struje?

Pa ovako… Većina ih je ostala u svojem krevetu i sobi, ponekad su čitali uz svijeću, a često su iskoristili vrijeme za molitvu. Ekirch je pronašao i molitvenike iz 15. stoljeća koji su sadržavali posebne molitve za period između prvog i drugog sna.

Drugi su znali i pušiti i jesti u krevetu, razgovarati s bračnim partnerom, a nerijetko su znali i malo začiniti ljubavnu vezu. Ako im se dalo, išli su u posjet susjedima, razgovarali s njima, imali prave male gozbe i nakon 2-3 sata svatko je otišao svojoj spavaćoj sobi.

Kroz svoje je istraživanje Roger Ekirch otkrio da je dvofazno spavanje polako počelo nestajati tijekom druge polovice 17. stoljeća.

Spavanje kakvo mi danas znamo i preferiramo započela je praktircirati viša klasa u Sjevernoj Europi, a tijekom sljedećih 200-tinjak godina raširilo se i na ostatak zapadnog društva.

Do 1920. godine ideja o prvom i drugom snu u potpunosti je nestala iz naše društvene svijesti.

Roger Ekirch to pripisuje razvoju javne i kućne rasvjete te sve veće popularnosti gradskih kavana koje su nekad bile otvorene cijelu noć.

Znači li to da je nesanica zapravo izmišljena pojava i da je zapravo buđenje usred noći sasvim normalno? Hm.. ne bi se baš htjeli kladiti.

No bilo kako bilo, uz naše udobne i kvalitetne madrace nećete se imati potrebe buditi tijekom noći smiley

Toliko će vam biti lijepo spavati na njima da ćete htjeti ostati u krevetu cijelu noć. A možda i jutro cheeky

Madraci za cjelonoćni san