Početna Blog Povijest spavanja 3: san i umiranje u srednjem vijeku

Povijest spavanja 3: san i umiranje u srednjem vijeku

Datum objave: 31.07.2015

Danas ne možemo zamisliti odlazak u krevet koji nije čist.

Sve nam mora biti uredno, udobno, mirisno… biramo madrace između onih od pjene, hladnih gelova, lateksa.

Biramo jastuke koji se prilagođavaju našem tijelu.

Pojava koja se zove civilizacija “malo” nas je razmazila :)

Naši preci preživjeli su svašta: kuge i krvave ratove.

Više im je na pameti bilo “hoćemo li imati za jesti” nego “hoćemo li se naspavati”. 

Srednji vijek, razdoblje za koju velik dio povjesničara tvrdi da je počeo 476. padom Rimskog carstva (mada se ne neki ne slažu) i završio Kolumbovim otkrićem Amerike 1492. (pa je otkrićem kukuruza, rajčica i krumpira glad postala manji problem) bilo je brutalno razdoblje.

Ipak, i u tom razdoblju Europljani su nekako spavali. 

Bogatijima kreveti, a siromašnima mahovina na kamenu

U srednjem vijeku bogatiji su bolje spavali.

Kao i danas, oni koji su si mogli više priuštiti, bolje su spavali.

Bogatiji su u kućama imali spavaće sobe i krevete koji su bili topli, a od hladnoće su ih štitile i zavjese.

Sluge, kojih je bilo više, nisu imale takav luksuz. Spavali su sklupčani na podu (kamenom) ovijeni svom tkaninom koju su posjedovali. 

Seljani su živjeli u kolibama i spavali su na kamenim pločama koje su prekrili tankim madracem. Naravno taj madrac bio je sloj slame ili osušene mahovine.

Foto: www.abandonedcommunities.co.uk
Seoski madrac: malo slame na kamenom podu
 

U njihovim kolibama nije bilo soba, a jedino što ih je grijalo bilo je ognjište u sredini kuće.

U zimi kada su svi prozori bili zatvoreni kuća je bila puna dima.

Kada nije padala kiša vlaga se kondenzirala po stropu i padala po svima. Kada je pak padala kiša, sve je padalo po ukućanima. 

Ne samo da su svi spavali zajedno i to iz razloga jer je tako bilo toplije već je bilo normalno da se miševi i štakori šeću po kući zajedno s pticama. Stoka kao najveće blago plus mačke i psi - svi su spavali zajedno

Tako su spavali seljaci.

Naravno, njihovi “nadređeni” u feudalnom sistemu, kako se već zvali, kao i bogati trgovci mogli su si priuštiti puno više. 

Krevet s madracem, plahtama, dekama i baldahinom od neke čvršće tkanine bio je nešto skupo i za one bogatije

Takav namještaj s opremom bio je obavezan dio samih oporuka!

Krevet, mjesto za cijelu srednjovjekovnu obitelj

Zanimljivo je i da je soba u kojoj je bio krevet u srednjem vijeku bila i soba u kojoj se okupljala cijela obitelj.

U krevetu su, naravno, spavali gazda i gazdarica, a u toj sobi su i jeli.

Ako je to bio jedini krevet u kući, a često su takvi “luksuzni kreveti” bili veliki, cijela je obitelj mogla spavati skupa.

Bogatije kuće za goste su imale još jedan krevet, ali ne tako luksuzan već od slame na podu, koji se nalazio kraj vatre

U to doba uopće nije bilo neobično nekome doći u posjet i sjediti na njihovom krevetu

Mjesto ispod kreveta, idealno za noćnu posudu

U srednjem vijeku nije bilo wc-a u kući, to vam je valjda jasno :)

Tako da je spavaća soba bila i wc.

Oni bogatiji nisu se htjeli dizati pa ići van, pa su stiskali u noćnu posudu ispod kreveta.

Ta praksa još uvijek postoji u siromašnim dijelovima Europe, nemojte se čuditi. 

Nisu svi tako sretni da razmišljaju o tome hoće li kupiti krevet sa spremištem ispod madraca ili ne. 

Skandinavci su spavali u sanducima

Svi kreveti u srednjem vijeku nisu bili veliki. Većina ih je bila manjih dimenzija nego danas. 

Vikinzi, koji su živjeli u kolibama spavali su na krevetima koje su tijekom dana spremali u sanduke.

Drugi skandinavski narodi spavali su u nekoj vrsti kutije. Njihovi kreveti imali su poklopac. Razlog je bio zadržavanje topline. 

Većina kreveta imala je jedan dug jastuk koji se prekrivao s tkaninom.

Ljudi su spavali s noćnim kapama na glavi, a slike pokazuju one bogatije u spavaćicama i noćnim haljinama. 

U srednjem vijeku nije bilo termofora. U krevet su se stavljali zagrijani kameni ili mjedene posude s ugljenom.

Koliko je to požara izazvalo ne znamo, ali sigurno je bilo ozljeda. 

Srednjovjekovne navike spavanja: pauza u noći

Tijekom dana se drijemalo. Pogotovo u južnim zemljama. Od vojnika i sluga očekivalo se da tijekom noći rade kako ih slučajno ne bi gazde vidjele kako im čiste. Oni su zato spavali tijekom dana

Slike iz srednjeg vijeka pokazuju mnogo ljudi kako spavaju sjedećki, pa je to vrlo vjerojatno bio i najpopularniji položaj za odrijemati.

Povjesničar Roger Ekirch bavio se i današnjim "zakonom sna" koji uključuje 8 sati sna tijekom dana.

Tvrdi da je to moderna izmišljotina. Proučavao je tekstove od Homera do sv. Tome Akvinskog koji su pisali o spavanju u dva navrata sa pauzom u sredini od nekoliko sati.

U toj pauzi ljudi su koristili vrijeme da bi molili, vodili ljubav ili se družili. 

U samostanima je, naravno, to vrijeme bilo iskorišteno za molitve. 

Smrt tijekom sna u srednjem vijeku

Vatra je bila jedino svjetlo i jedini izvor topline.

Drvo, slama i kamen bili su materijali za gradnju.

Kada se te dvije stvari uzmu u obzir jasno vam je da se u srednjem vijeku umiralo tijekom sna.

Danas smo daleko od toga. Ipak, trebamo se zahvaliti onima prije nas koji su to preživjeli.

Ako želite saznati još o povijesti spavanja pročitajte što smo napisali o snu i spavanju u Egiptu i staroj Grčkoj.

postavi nam pitanje